Medju zgradama i ulicama

Prodavačice ribe od vrata do vrata i prodaja ribe na tržnicama

Izmedju 19. i 20. stoljeća riblja tržnica mijenjala je mjesto više puta. Imajući na umu katedralu, 1913. godine arhitekt Giorgio Polli izgradio je zdanje tršćanima poznato kao “Santa Maria del Guato” (ili Santa Maria del Ghiozzo). Ovo zdanje je sve do rušenja 2006.godine predstavljalo baricentar malo i veliko prodaje i aukcije ribljih proizvoda u gradu i cijelom sjevero-istočnom Jadranu.

Medjutim, riblji proizvodi u Trstu nisu bili prodavani samo u ovom raskošnom zdanju arhitekta Polli-a. Pred početak Prvog svjetskog rata i na tržnicama na otvorenom na kojima su prodavale tipične lokalne prodavačice (venderigole) mogla se kupiti riba, morski plodovi i sušeni bakalar.

Pored toga, u 19.i 20. stoljeću veliki broj žena iz tršćanskog priobalja bavio se prodajom ribe od vrata do vrata. Na slovenskom dijalektu pojedinih mjesta ove prodavačice su zvane peškadorke. Oko pet ujutro one bi iz svojih sela na Krasu silazile na obalu i kupovale bi ribu od ribara. Svaka bi uzimala onu ribu koju je mislila da će tog dana prodati, stavljala bi je u kutije ili košare koje su se nosile na glavi i kretala bi na svoju dnevnu trasu ulicama slovenskog zaledja ili po kavanama i kućama u Trstu.

Erica Mezzoli
WeCanIt – University of Ljubljana

Jasna Simoneta
Ribiški muzej Tržaškega Primorja
Museo della pesca del Litorale triestino

2.4.a

Stara riblja tržnica

mercato pesce fine 800 trieste — **Fig. 2.4.a** – Predzadnja zgrada riblje tržnice u Trstu (koja je promijenila lokaciju šest-sedam puta) izgradjena je 1878. godine na ulazu u luku. Na slici vidimo njen vanjski izgled.
*(Fototeca CMSA, Trieste – Archivio Storico, inv. F1222)*

2.4.b

Guževa Mati božja

esterno pescheria anni 50 trieste — **Fig. 2.4.b** – Slika “katedrale” poslije Drugog svjetskog rata.
*(NŠK, Magajna, 1953)*

2.4.c

Propisi riblje

regolamento mercato pesce trieste anni 20 — **Fig. 2.4.c** – Prvi propisi riblje tržinice poslije Prvog svjetskog rata potiču iz 1921.godine.
*(ASTs, Capitaneria di Porto di Trieste, 312)*

2.4.d

Prodavačice ribe u Trstu, 1913.-1921.

numero pescivendole primi anni 900 — **Fig. 2.4.d** – Broj prodavačica ribe na ribljoj tržnici u Trstu izmedju 1913. i 1921. godine.
*(AGCT, Igiene – Registri dei posteggi, anni 1913-1921)*

2.4.e

Ženske prodavačice (venderigole)

Tržnice na otvorenom u Trstu i prodavačice na njima (venderigole) bile su stvarno nešto posebno. Najpoznatija tržnica bila je na trgu Ponterosso, blizu katoličke crkve San Antonio, srpske pravoslavne crkve Sv.Spiridona i ne puno daleko od grčke pravoslavne crkve Sv. Nikole. Ova tržnica bila je nezaobilazno mjesto za tršćane kada bi išli u svakodnevnu nabavku hrane, a u isto vrijeme bila je to atrakcija poznata u cijelom Jadranu.

venderigole trieste — **Fig. 2.4.e.1** – *Venderigole*na trgu Ponterosso u Trstu.
*(Fototeca CMSA, Trieste – Mottola, inv. F247928)*

Video 2.4.e.2 – Venderigole su bile i inspiracija za nastanak pjesama. Pjesma “La venderigola” Edoarda Borghia nastala je 1895.godine.

venderigole san giovanni trieste — **Fig. 2.4.e.3** – Na Sv. Ivana, 24. lipnja, venderigole su imale običaj ukrasiti cvijećem njihovog “Giovanina”, malog kerubina u fontani Mazzoleni (sredina 18.stoljeća) na trgu Ponterosso.
*(NŠK, Magajna, Rusi most – Sv. Ivan, 1998)*

numero venderigole 1913-1921 — **Fig. 2.4.e.4** – Broj venderigola koje su prodavale riblje proizvode na otvorenim tržnicama izmedju 1913. i 1921.godine.
*(AGCT, Igiene – Registri dei posteggi, anni 1913-1921)*

2.4.f

Peškadorke (Bruno Volpi Lisjak)

Video 2.4.f – Bruno Volpi Lisjak nam priča o peškadorkama.
(Intervju sa Bruno Volpi Lisijak – Križ (Slovenija), 18. rujna 2021. Intervjuist: Erica Mezzoli)

2.4.g

Peškadorke (Franco Cossutta)

Video 2.2.g – – Direktor Ribarskog muzeja tršćanskog priobalja (Sveti Križ, Trst), Franco Cossutta nam priča o peškadorkama.
(Intervju sa Franco Cossutta – Sveti Križ (Trst), 18. listopad 2021. Intervjuist: Erica Mezzoli)

2.4.h

Ulična hrana

Jedan važan dio veze koju su ženske osobe imale s ribolovom u narodnoj kulturi Sjevero-istočnog Jadrana ticao se ulične hrane. U Trstu su žene koje su kuhale i služile vrstu dagnji Nojeva arka bile poznate pod nazivom “mussolere”. Njihova kolica, koja su obično stojala na kutovima ulica, bila su važan dio svakodnevice lokalnih stanovnika.

2.4 Medju zgradama i ulicama