4.1 Maria Maddalena, Barbara i Marija Terezija

Home Lučke žene Maria Maddalena, Barbara i Marija Terezija

Trst, luka i ženski protagonisti

Povijest Trsta, njegove luke i žena i muškaraca koji su tu radili, prosperirali ili, obratno, bankrotirali i osiromašili se usko je vezana za jednu žensku ličnost: caricu Mariju Tereziju iz porodice Habzburga.

Marija Terezija često se smatra simboličnom ličnosti ženske povijesti. I dok nema sumnje da je ona bila žena s ogromnom moći, njena lična povijest međutim duboko je povezana s aristokratskim svijetom i pravilima “prijenosa imena na buduće generacije”. A upravo u tom istom XVIII stoljeću, stoljeću njene vladavine, u Trstu su živjele mnogobrojne žene iz redova radničke klase koje su u ovom gradu potražile ekonomsku nezavisnost u trgovačkom i radničkom sektoru, postajući tako pravi ženski protagonisti i njihovi životi nam se čine izvanrednim samo zbog toga što je ženskim osobama puno teže probiti se u životu. Pa tako, početkom druge polovice stoljeća imamo primjer Marie Maddalene Rattichin koja je, nakon što je sa 12 godina došla u Trst iz Gorizie, kao neudata i bez nadležnosti svojih roditelja osobno i sama je vodila jednu trgovinu pozamanterije. Ili slučaj Barbare Capuz, podrijetlom iz mjesta Štanjel koja je došla u Trst raditi kao pomoćnica u kući jednog trgovca i tu je zatrudnila s jednim trgovcem strancom koji je posjećivao kuću njenog poslodavca. Nakon što je pobjegla bez objašnjenja, rodila je dijete u rodnom mjestu i poslije godinu dana vratila se u Trst, sama, i pokrenula spor sa svojim poslodavcem i dotičnim strancom i uspjela dobiti 45 dukata za izdržavanje sebe i svog djeteta. 

Daniele Andreozzi
University of Trieste

4.1.a

Trst prije Slobodne luke

Fig. 4.1.a – Trst prije transformacija koje su uslijedile nakon proglašenja Slobodne luke. U predjelu današnjeg kvarta “Borgo Teresiano” nalaze se solane, a današnji Stari grad je još uvijek poljoprivredno zemljište.
(J. Löwenthal, Geschichte der Stadt Triest, vol. 1, 1857)

4.1.b

Karlo VI i Slobodna luka Trst

18. ožujka 1719. godine Karlo VI, imperator Svetog rimskog carstva proglasio je Trst slobodnom lukom ovog carstva. Od tog trenutka Trst se počeo naglo razvijati da bi na kraju stoljeća postao jedna od najvećih luka u Sredozemlju.

Fig. 4.1.b.1 – Kad je proglašena Slobodna luka Karlo VI je imao 34 godine. Njegova ćerka Marija Terezija imala je tek 2 godine.
(Column of Emperor Charles VI in Piazza Unità d’Italia in Trieste – Ph. Erica Mezzoli, 2022)
Fig. 4.1.b.2 – Na početku XVIII stoljeća, Trst je još uvijek grad okružen zidinama srednjovijekovnog izgleda.
(Alberto Rieger, Trieste in the 18th century)
Fig. 4.1.b.3 – Trenutak proglašenja Slobodne luke slikara Cesare Dell’Acqua, slika nastala polovicom XIX stoljeća. Na konju je Giovanni Casimiro Donadoni koji stiže iz Beča, ulazi unutar gradskih zidina Trsta i objavljuje vijest o dodjeli statusa Slobodne luke.
(Cesare Dell’Acqua, La proclamazione del Portofranco di Trieste (1855), Museo Pasquale Revoltella)

4.1.c

Moderni Trst

Fig. 4.1.c – Osamdesetih godina XVIII stoljeća Trst počinje ličiti na sebe. Solane su uklonjene i na njihovom mjestu izgrađen je kvart Borgo Teresiano, dio grada koji je dobio ime po carici Mariji Tereziji. Također, izgrađeni su mol Karlo VI (današnji “Molo Audace”) i gradski kanal (Canal Grande).
(Pianta della Ces[are]a Reg[i]a Marittima Città e Porto franco di Trieste (ca. 1780), via Wikimedia Commons)

4.1.d

“S obzirom da ja Barbara…”

Fig. 4.1.d –Dio notarskog akta u kom Barbara Capuz iznosi svoje razloge i opisuje okolnosti koje su dovele do njene trudnoće.
(ASTs, Notarile, notaio Gabbiati (1751-59))

4.1.e

Poslovna prepiska i za dame

Fig. 4.1.e – U poznatom priručniku za poslovnu prepisku “Il corrispondente Triestino” prikazano je najmanje pet primjera poslovnih pisama koje su žene preduzetnice, posebice udovice, mogle upotrijebljavati.
(Il corrispondente Triestino, 1798 – NKČR, via Europeana)

4.1.f

Trst je/ i jedna dama

Počevši od 19. Stoljeća, Trst se poredi s određenim ženskim likovima ili tipovima. Violentna retorika 20. stoljeća puna mizoginije predstavljala je Trst ili kao naivnu, mladu djevicu konstantno pod prijetnjom ili kao bludnu i okrutnu prostitku. Za sve one koji se bave poviješću Trsta, bilo da se radi o povijesti pomorstva, o povijesti ravnopravnosti spolova ili bilo kojoj drugoj, rizik zapadanja u klišee, semplističke, ideološke i banalne opise je na dnevnom redu. U stvarnom životu, Trst je bio nastanjen hrabrim ženama koje su znale iskoristiti prilike koje je nudila Slobodna luka i duh slobode koji se mogao osjetiti u Trstu. Žene su se ovdje mogle ostvariti na načine na koje u drugim sredinama ne bi mogle ni sanjati i u isto vrijeme mogle su se osloboditi opresivnih veza i odnosa.

Fig. 4.1.f.1 – Naravno, automatsko i ono “najprirodnije” poređenje je poređenje s caricom Marijom Terezijom.
(M. van Meytens, Empress Maria Theresia of Austria (1759), ABKW, via Wikimedia Commons)
Fig. 4.1.f.2 – Jedan primjer predstavljanja Trsta u manirističkom stilu. Ovo veliko alegorijsko umjetničko djelo prikazuje ljude koji iz raznih krajeva dolaze u ovu habzburšku luku obavljati poslove i odati počast obrazovanoj ljubiteljici umjetnosti i patroni Trst (u tal.jeziku “grad” je ženskoga roda, stoga je Trst na slici prikazan kao žena, prim.prev.) koja sa svojim barjacima dočekuje te ljude.
(Cesare Dell’Acqua, La prosperità commerciale di Trieste, 1877)
Fig. 4.1.f.3 – TOd svih mogućih simboličkih predstavljanja Trsta, ono najbliže stvarnosti je možda predstavljanje Trsta kao umorne žene, vjerojatno zabrinute i svakako iscrpljene od sređivanja računa. Možda baš kao na slici slikara Maes, gdje od 1795.godine udovica Zuppani provodi svoje večeri pokušavajući srediti račune tvornice za proizvodnju jedara koju je desetak godina prije toga njen muž otvorio u Trstu.
(N. Maes, The Account Keeper (1657), Saint Louis Art Museum, via Wikimedia Commons)

4.1.g

Prijatelj ženâ

Fig. 4.1.g – Teško da se može pričati o feminizmu u XVIII stoljeću, no ipak postojali su tada “prijatelji ženâ”. Jedan od njih, iako moralist i svakako ne “progresist”, bio je Boudier de Villemert. Prijevod njegovog djela “L’Ami Des Femmes” (1758) na njemački jezik od strane Ludwiga Jakob Hezden izdat je 1781. godine i u Trstu.
(L. J. Heyden, Der Freund des Frauenzimmers, 1781)