Trst, luka i ženski protagonisti
Povijest Trsta, njegove luke i žena i muškaraca koji su tu radili, prosperirali ili, obratno, bankrotirali i osiromašili se usko je vezana za jednu žensku ličnost: caricu Mariju Tereziju iz porodice Habzburga.
Marija Terezija često se smatra simboličnom ličnosti ženske povijesti. I dok nema sumnje da je ona bila žena s ogromnom moći, njena lična povijest međutim duboko je povezana s aristokratskim svijetom i pravilima “prijenosa imena na buduće generacije”. A upravo u tom istom XVIII stoljeću, stoljeću njene vladavine, u Trstu su živjele mnogobrojne žene iz redova radničke klase koje su u ovom gradu potražile ekonomsku nezavisnost u trgovačkom i radničkom sektoru, postajući tako pravi ženski protagonisti i njihovi životi nam se čine izvanrednim samo zbog toga što je ženskim osobama puno teže probiti se u životu. Pa tako, početkom druge polovice stoljeća imamo primjer Marie Maddalene Rattichin koja je, nakon što je sa 12 godina došla u Trst iz Gorizie, kao neudata i bez nadležnosti svojih roditelja osobno i sama je vodila jednu trgovinu pozamanterije. Ili slučaj Barbare Capuz, podrijetlom iz mjesta Štanjel koja je došla u Trst raditi kao pomoćnica u kući jednog trgovca i tu je zatrudnila s jednim trgovcem strancom koji je posjećivao kuću njenog poslodavca. Nakon što je pobjegla bez objašnjenja, rodila je dijete u rodnom mjestu i poslije godinu dana vratila se u Trst, sama, i pokrenula spor sa svojim poslodavcem i dotičnim strancom i uspjela dobiti 45 dukata za izdržavanje sebe i svog djeteta.
4.1.a
Trst prije Slobodne luke
(J. Löwenthal, Geschichte der Stadt Triest, vol. 1, 1857)
4.1.b
Karlo VI i Slobodna luka Trst
18. ožujka 1719. godine Karlo VI, imperator Svetog rimskog carstva proglasio je Trst slobodnom lukom ovog carstva. Od tog trenutka Trst se počeo naglo razvijati da bi na kraju stoljeća postao jedna od najvećih luka u Sredozemlju.
(Column of Emperor Charles VI in Piazza Unità d’Italia in Trieste – Ph. Erica Mezzoli, 2022)
(Alberto Rieger, Trieste in the 18th century)
(Cesare Dell’Acqua, La proclamazione del Portofranco di Trieste (1855), Museo Pasquale Revoltella)
4.1.c
Moderni Trst
(Pianta della Ces[are]a Reg[i]a Marittima Città e Porto franco di Trieste (ca. 1780), via Wikimedia Commons)
4.1.d
“S obzirom da ja Barbara…”
(ASTs, Notarile, notaio Gabbiati (1751-59))
4.1.e
Poslovna prepiska i za dame
(Il corrispondente Triestino, 1798 – NKČR, via Europeana)
4.1.f
Trst je/ i jedna dama
Počevši od 19. Stoljeća, Trst se poredi s određenim ženskim likovima ili tipovima. Violentna retorika 20. stoljeća puna mizoginije predstavljala je Trst ili kao naivnu, mladu djevicu konstantno pod prijetnjom ili kao bludnu i okrutnu prostitku. Za sve one koji se bave poviješću Trsta, bilo da se radi o povijesti pomorstva, o povijesti ravnopravnosti spolova ili bilo kojoj drugoj, rizik zapadanja u klišee, semplističke, ideološke i banalne opise je na dnevnom redu. U stvarnom životu, Trst je bio nastanjen hrabrim ženama koje su znale iskoristiti prilike koje je nudila Slobodna luka i duh slobode koji se mogao osjetiti u Trstu. Žene su se ovdje mogle ostvariti na načine na koje u drugim sredinama ne bi mogle ni sanjati i u isto vrijeme mogle su se osloboditi opresivnih veza i odnosa.
(M. van Meytens, Empress Maria Theresia of Austria (1759), ABKW, via Wikimedia Commons)
(Cesare Dell’Acqua, La prosperità commerciale di Trieste, 1877)
(N. Maes, The Account Keeper (1657), Saint Louis Art Museum, via Wikimedia Commons)
4.1.g
Prijatelj ženâ
(L. J. Heyden, Der Freund des Frauenzimmers, 1781)