Tvrtka “D. Tripcovich & C.” gledana s obale

Šetnja pristaništima u luci u potrazi za pomorskom, obiteljskom i kolektivnom povijesti istočnog Jadrana u 19. i 20. stoljeću

Priča o tvrtki Tripcovich, njenoj obitelji, društvenom, kulturnom i ekonomskom kontekstu u kome se razvila je takva da zaslužuje biti ispričana od strane autora kao što su bili Mann, Kazantzakis, Singer ili Balzac. Svi su oni dobro znali što znači bankrot i propast. Istovremeno, priča ove kompanije mogla bi biti i jedan savršen “školski primjer” za ekonomskog povjesničara kao što je David Landes. Pa ipak, prva tvrdnja ne isključuje ovu drugu. Model koji je Landes izradio za izučavanje propasti obiteljskih poduzeća poznat kao “Buddenbrook sindrom” savršeno se može primjeniti na slučaj tvrtke Tripcovich. I u ovom slučaju parabola se razvija u tri faze koje se poklapaju s tri generacije obiteljskog upravljanja tvrtkom: prva faza je faza osnivanja tvrtke od strane generacije “pionira”; potom slijedi faza ojačavanja i proširivanja tvrtke zahvaljujuću drugoj generaciji, generaciji “industrijskih kapetana” i na kraju dolazi treća i zadnja faza- faza propasti tvrtke pod upravom treće generacije obitelji. Kad je riječ o tvrtki Tripcovich, tu se nije radilo samo o propasti jedne tvrtke, već o najvećem bankrotu koji je Trst u cijeloj svojoj povijesti trgovaca, brodovlasnika, bankara i osiguravajućih društava ikad vidio. Početkom devedesetih godina XX stoljeća Tripcovich je bila holding kompanija koju je činilo nekoliko manjih podređenih poduzeća i oko120 kontroliranih društava u kojima je radilo oko 6 000 radnika u Sredozemlju i Sjevernoj Europi. Bio je to jedan pravi gigant. I sâm bankrot 1994. godine bio je kolosalnih razmjera: dugovi u iznosu od više od 500 milijardi lira (povijesna procijenjena vrijednost iznosi € 400.047.000) u vidu direktnih dugovanja i jamstava podružnicama. Ostalo je novinarska kronika. U cijeloj priči tvrtke Tripcovich, ono što se uspijelo spasiti od propasti je ono što je uvijek bilo u pozadini, a to je ljudski, posebice ženski, profesionalni i međuljudski kapital jedne obitelji i brodovlasničke tvrtke. Drugim riječima, ono što se spasilo strašnog brodoloma je upravo ono što je i ostalo u luci.

Erica Mezzoli
WeCanIt

4.4.a

Prva generacija: Diodato Tripcovich i njegova imperija

Godine 1895. Diodato Tripcovich osnovao je u Trstu kompaniju “D. Tripcovich-Società di Armamento ed Agenzia marittima” koja je 1912. postala dioničko društvo i bavila se uglavnom upravljanjem udruga bodovlasnika (caratisti). Međutim, od samog početka, kompanija se počela baviti i trgovačkom linijskom plovidbom, vučnim i pomorskim spasilačkim uslugama.

**Fig. 4.4.a.1** – Diodato Tripcovich se rodio u Dobroti (današnja Crna Gora) 1862. godine. Nakon završenih pomorskih studija, osamdesetih godina XIX stoljeća preselio se u Trst i tu se zaposlio u kompaniji Lloyd austriaco. Umro je u Trstu 1925. godine.
*(Archivio famiglia Marcovich)*

**Fig. 4.4.a.2** – Vlasništvo parobroda “Sarajevo” od trenutka njegove izgradnje i upisa u Registar austro-ugarske pomorkse plovidbe (1899. godine) do njegove kupovine od strane kompanije “D. Tripcovich & Co.” (1917. godine). Diodato se prvobitno, 1901.godine, uključio u udrugu brodovlasnika kao njihov predstavnik..
*(ASTs, Governo Marittimo in Trieste – Seebehörde, 1385)*

**Fig. 4.4.a.3** – Trgovačka plovidba predstavljala je važan dio poslovanja kompanije. Jedna od najvažnijih linija bila je takozvana linija AMOM u zapadnom Sredozemlju (Rijeka -Casablanca).
*(ASTs, Società “D. Tripcovich & Co.”, 129)*

**Fig. 4.4.a.4** – Drugi jako važan sektor poslovanja kompanije bio je sektor usluga vuče i spašavanja na moru. Nakon Diodatove smrti 1925.godine, upravljanje ovim dijelom kompanije preuzeo je njegov zet i vrhunski pilot austro-ugardke avijacije, baron Goffredo de Banfield. Njegovom zaslugom ovaj sektor kompanije je kompletno reorganiziran i moderniziran.
*(ASTs, Società “D. Tripcovich & Co.”, 129)*

4.4.b

Prva generacija: Ermenegilda Dubrovčanka

Diodato Tripkovich oženio je Ermenegildu iz stare dubrovačke obitelji Pozza iz Zagorja kod Dubrovnika. Novcem koji je njegova supruga dobila kao miraz Diodato je počeo kupovati vlasničke dionice brodova što mu je omogućilo ući u udruge brodovlasnika.

**Fig. 4.4.b.1** – Grofica Ermenegilda “Gilda” Tripcovich, djevojačko prezime Pozza iz Zagorja, rodila se u Dubrovniku 1870.godine. U braku s Diodatom rodila je troje djece: Maria, Mariu (“Mary”) i Oliviera. Umrla je u Trstu 1943. godine.
*(Archivio famiglia Marcovich)*

**Fig. 4.4.b.2** – Grb dubrovačke obitelji Pozza iz Zagorja. Zbog političke i društvene klime nastale nakon “Ilirskog pokreta”, u XIX stoljeću neki od članova obitelji prestali su koristiti talijanski oblik prezimena i zamjenili ga s prezimenom “Pucić“.
*(Wikimedia Commons)*

**Fig. 4.4.b.3** – Razvoj Dubrovnika u modernom dobu. Na lijevoj strani je antičko naselje, a na desnoj stari grad prije potresa 1667. godine.
*(DAD, Unknown author, via Wikimedia Commons)*

4.4.c

Tršćanska mornarica u počecima

Akademija “Imperial Regia Accademia di Commercio e Nautica” može se smatrati “uzgajalištem” tršćanske mornarice i pomorskog kapitalizma u Trstu. Akademija je bila podijeljena na dva glavna odsijeka, Trgovina i Pomorstvo, i na druge, “manje” tečajeve.

**Fig. 4.4.c.1** – Godine 1817. Akademija je dobila sjedište u palači Biserini na trgu Lipsia (današnji trg Hortis).
*(Ph. Erica Mezzoli, 2022)*

**Fig. 4.4.c.2** – U Akademiji su svoje pomorsko obrazovanje stekli potomci obitelji Cosulich, Martinolich, Premuda i naravno Tripcovich.
*(Extract from the exam program for captain of offshore navigation vessels, ASTs, Accademia, 35)*

4.4.d

Druga generacija: Mary & Jeffrey

Maria “Mary” Tripcovich i baron Gottfried von Banfield (poznat i kao Goffredo “Jeffrey” de Banfield) bili su najljepši, najobožavaniji i najotmijeniji par u Trstu poslije Prvog svjetskog rata. Zaručili su se u Trstu 1918. godine, a vjenčali u Engleskoj 1920. Imali su dvoje djece, Mariu Luisu “Pinky” i Raffaella “Falella” de Banfield.

**Fig. 4.4.d.1** – Mary Tripcovich de Banfield bila je uzor ljepote i stila za sve žene u Trstu. Bila je zaštitnica umjetnosti, a ovdje ju je fotograf Wanda Wulz naslikala u kostimu dječaka na maskenbalu 1927. godine.
*(Alinari, W. Wulz, WWA-F-001973-0000)*

**Fig. 4.4.d.2** – Mary i Jeffrey u Engleskoj kad su bili zaručeni.
*(Archivio famiglia Marcovich)*

**Fig. 4.4.d.3** – Vrhunski pilot carske avijacije, De Banfield je za vrijeme Prvog svjetskog rata postao poznat kao “Adler von Triest” (Orao iz Trsta), dok je među talijanskim pilotima poznat kao “crveni zmaj”. Bio je toliko voljen među ženama da se priča da su ulične prodavačice (*venderigole*) u Trstu skupile novac kako bi njihovom heroju mogle pokloniti jedan srebrni vijenac.
*(HGM, K. Sterrer, Porträt Gottfried von Banfield, 1918 – via Wikimedia Commons)*

4.4.e

Žene i pomorski kapitalizam na Istočnom Jadranu

Obale istočnog Jadrana su iznimno spektakularne i to ne samo u smislu prirodnog pejzaža, povijesti i kulture. More je ovdje zrcalo u kom se ogledaju nevjerojatna i gusta sazviježđa vlasništva u kojima i žene imaju vodeću ulogu. Ponekad je u tom kontekstu ekonomska moć žena bila toliko jaka da se mogla porediti s onom jedne zvijezde u planetarnom sistemu.

**Fig. 4.4.e.1** – Grafikon nam prikazuje broj žena brodovlasnika, broj brodova čije su vlasničke dionice bile u rukama žena i njihove matične luke na obalama Austro-Ugarskog carstva u periodu između 1879. i 1923.godine. U Malom Lošinju postojalo je 19 brodova u čijem suvlasništvu je sudjelovalo 30 ženskih osoba. U Dubrovniku 11 brodova koji su bili dijelom vlasništvo 37 ženskih osoba, i u Trstu 80 žena koje su posjedovale dionice 32 broda.
*(ASTs, Governo Marittimo in Trieste – Seebehörde, 1385–1387)*

**Fig. 4.4.e.2** – Mary Tripcovich de Banfield u kostimu dječaka s Mariom de Mimbelli – iz ogranka obitelji Mimbelli koja se nastanila u Trstu i trgovala žitaricama– slikane na jednom maskenbalu 1927.godine, fotograf Wanda Wulz.
*(Alinari, W. Wulz, WWA-F-001970-0000)*

**Fig. 4.4.e.3** –Grafikon nam prikazuje broj žena brodovlasnika, broj preko-oceanskih brodova čije vlasničke dionice su one posjedovale i njihove matične luke na obali Austro-Ugarskog carstva u periodu između devedesetih godina XIX stoljeća i prvog desetljeća XX stoljeća. U Rijeci je bilo 77 brodova sa 167 ženskih osoba kao njihovih suvlasnika, dok je u Bakru bilo 27 brodova sa suvlasničkim dionicama u rukama 34 žene.
*(DARI, Pomorska oblast za Ugarsko-hrvatsko primorje u Rijeci 1870.–1918., 241-241A)*

4.4.f

Treća generacija: Falello i umjetnički kozmopolitizam

Zahvaljujući majci Mary, umjetnost je tekla venama nasljednika obitelji de Banfiled. Ovo je posebice važilo za Raffaella “Falella”. Kao poznati kompozitor i brodovlasnik, tijekom svog života uspio je izgraditi impresivnu mrežu veza i poznanika u svijetu umjetnosti i međunarodnog jet-seta s baricentrom u Trstu.

Video 4.4.f.1 – Dugi niz godina Raffaello je bio umjetnički direktor operskog kazališta “Giuseppe Verdi” u Trstu, kao i festivala u Spoletu “Festival dei due mondi” . Pored toga, obavljao je i funkciju predsjednika obiteljske kompanije Tripcovich u periodu od sedamdesetih godina XX stoljeća pa sve do njenog kraha devedesetih godina. Njegovo najpoznatije umjetničko djelo je kompozicija za balet “Le combat”.

**Fig. 4.4.f.2** – Tršćanska slikarka surealizma Leonor Fini je bila ta koja je upoznala Raffaella s velikim brojem svojih kontakata iz svijeta međunarodne umjetnosti.
*(L. Fini, Self-portrait with a Scorpion, 1938)*

**Fig. 4.4.f.3** – Godine1949. slikarka Fini upoznala je Raffaella s Rolandom Petit koji je te iste godine uradio koreografiju za njegov komad “Le combat” u Londonu.
*(Les ballets des Paris (1958), BRTD-NYPL – Digital Collections, ID 5054408)*

**Fig. 4.4.f.4** – Prvi susret s Herbertom von Karajan desio se u Trstu odmah poslije Drugog svjetskog rata. Bio je to početak jednog doživotnog prijateljstva.
*(Bundesarchiv, Bild 183-R92264)*

4.4.g

Treća generacija: Pinky

**Fig. 4.4.g** – Druga kćer bračnog para Tripcovich-de Banfield, Maria Luisa “Pinky”, na dan svog vjenčanja u pratnji oca na ulazu u crkvu.
*(Bundesarchiv, Bild 183-R92264)*

4.4.h

Ostavština

Ostavština Tripcovich-de Banfiled sage nisu samo ostaci povijesti jedne obitelji i tvrtke koje more izbaci na obalu. Usprkos pogrešnim potezima koji su vjerojatno bili posljedica neiskustva u svijetu financija, treća generacija obitelji Tripcovich-de Banfield bila je svjesna svojih podviga i išla je u korak sa svojim vremenom. Nije baš sve izgubljeno.

4.4 Tvrtka “D. Tripcovich & C.” gledana s obale