4.2 Velere – radnice na brodskim jedrima

Home Lučke žene Velere – radnice na brodskim jedrima

Prve žene radnice u venecijanskom Arsenalu (XVI-XVIII stoljeće)

Stoljećima je venecijanski Arsenal predstavljao žarište brodske industrije u Mletačkoj republici i smatra ga se prvim velikim poduzećem u Zapadnom svijetu. Imao je izvanrednu organizaciju rada i u njemu su radili i muškarci i žene.  

Iako ima malo izvora, znamo da je u Arsenalu radio veliki broj žena. Radile su kao, primjerice, vivandiere (prodavačice hrane i pića), calafate (radnice koju su vršile hidro izolaciju trupa broda) i naše velere (radnice koju su pravile i popravljale brodska jedra). Nažalost, jako je teško znati točan broj ovih radnica, procjenjuje se da ih je bilo između 25 i 40, pa sve do 300-400 u periodima najveće aktivnosti Arsenala.

Velere, kao i druge radnice, mogle su ulaziti unutar zidina Arsenala tek poslije muškaraca kako bi se izbjegla potencijalna seksualno opasna okupljanja. Ipak, poznato je da u nekim posebnim periodima, primjerice u ratnim dobima, ove su radnice znale ostajati na poslu dugo poslije kraja normalnog radnog vremena. Velere su radile pod nadzorom starijih žena i u prostorijama blizu Admirala (najviša vlast u Arsenalu). Sve to nam govori da su ove radnice morale raditi pod kontrolom.

Velere su bile nespecijalizirana radna snaga i nisu imale nikakvu zaštitu ni predstavnike jer nisu bile dio nijedne profesionalne udruge ili organizacije. Njihov posao bio je težak i naporan, radile su zajedno s muškarcima (na tal. veleri ), ali su imale nižu plaću od njih. Uz to, s obzirom na izmješanost s muškarcima na poslu, velere su bile žene na lošem glasu.

Paola Lanaro
Ca’ Foscari University of Venice

Images layout: Vania Levorato
Ca’ Foscari University of Venice

4.2.a

“Venecija je riba”

Fig. 4.2.a – Talijanski pisac Tommaso Scarpa ima pravo: na zemljopisnoj karti Venecija stvarno ima izgled ribe. Kvadratni oblik velikog kompleksa Arsenala nalazi se baš na spoju repne peraje s tijelom ribe.
(Jacopo de’ Barbari, Veduta di Venezia, Museo Correr, via Wikimedia Commons)

4.2.b

La Porta di Terra

Fig. 4.2.b – Ulaz u Arsenal zvao se “La Porta di Terra”. Izgrađen je 1460. godine i predstavlja jedan od prvih primjera renesansne arhitekture u Veneciji.
Ph. Vania Levorato, 2022)

4.2.c

Lav, svetica i bitka kod Lepanta

Fig. 4.2.c – Iznad krilatog lava Sv. Marka, simbola Venecije, nalazi se statua Svete Đustine. Statua i komemorativni natpis “VICTORIAE NAVALIS MONIMENTUM MDLXXI” dodani su poslije pobjede nad Turcima u pomorskoj bitci kod Lepanta 1571. godine.
(Ph. Vania Levorato, 2022)

4.2.d

Pirejski lav

Fig. 4.2.d – Pirejskog lava donio je u Veneciju Francesco Morosini 1687. godine kao dio ratnog plijena nakon opkoljavanja i pljačke Atene za vrijeme ratova Sv. Lige protiv Turaka.
(Ph. Vania Levorato, 2022)

4.2.e

Stalno državno mjesto

Arsenal je bio jedan ogromni industrijski državni kompleks. Raditi u Arsenalu značilo je imati posebne privilegije i beneficije. Primjerice, “arsenalotti” (fizički radnici u Arsenalu) imali su stalno zaposlenje i njihovo radno mjesto mogli su naslijediti njihovi sinovi.

Fig. 4.2.e.1 – “Maestri” su bili majstori koji su radili u Arsenalu, jako poštivani i cijenjeni kako od strane države, tako i od lokalnog stanovništva. Bili su “aristokrate radničke klase” u Veneciji.
(Master of Arsenal, WDPC-NYPL – Digital Collections, ID 811671)
Fig. 4.2.e.2 – “Arsenalotti” su imali fiksnu dnevnicu koja je predstavljala minimalnu plaću. Plaće su isplaćivane dnevno ili sedmično i obračunavane su po broju odrađenih sati, ne po produktivnosti.
(Giacomo Franco, Arsenal de Venise – la paie des ouvriers de la maestranza, WDPC-NYPL – Digital Collections, ID 811644)
Fig. 4.2.e.3 – Nemamo slika na kojima se vide ženske radnice u Arsenalu, ali možemo pretpostaviti da nisu bile puno drugačije od žene prikazane na slici slikara Etienne Huyot-a.
(Etienne Huyot, Venetian woman holding a basket of food (16th c.), WDPC-NYPL – Digital Collections, ID 811624)

4.2.f

La Porta d’Acqua

Fig. 4.2.f – Blizu ulaza “Porta di Terra” nalazi se ulaz “Porta d’Acqua”. Sve do perioda Napoleonove vladavine, to je bio ulaz za brodove kojima su trebale popravke.
(Ph. Vania Levorato, 2022)

4.2.g

Stari stražarski toranj

Fig. 4.2.g –Arsenal je imao i stražarske objekte. Na samom ulazu stoji stražarski toranj.
(Ph. Vania Levorato, 2022)

4.2.h

Na vrhu razvijenosti

Zadnja važna proširenja Arsenala sprovedena su između sedamdesetih godina XIX stoljeća i Prvog svjetskog rata. U okviru radova na modernizaciji sprovedenim u tom periodu iskopana su tri suha doka i postavljena je hidraulična dizalica Armstrong.

Fig. 4.2.h.1 – Arsenal na fotografiji Carla Naya iz 1880. godine.
(Museo Fortuny, Fondi Fotografici Storici, inv. CF001418)
Fig. 4.2.h.2 – Arsenal izvana u ljeto 1915. godine. Vreće s pijeskom stoje na ulazu kao zaštita od bombardovanja.
(Museo Fortuny, Fondi Fotografici Storici, inv. FP001757)

4.2.i

Po izlasku iz Arsenala

Fig. 4.2.i – Po izlasku iz Arsenala, hodajući uz Rio de l’Arsenal sve do rive, po lijepom vremenu i uz malo sreće, moguće je uživati u predivnom zalasku sunca.
(Ph. Vania Levorato, 2022)

4 Lučke žene

4.3 Tršćanke u pristaništu