Žene, ribolov i neprijavljeni i prijavljeni rad u sjevero-istočnom Jadranu
Nella Visnijevec se rodila 14. kolovoza 1939. u Trstu, u gradskom kvartu poznatom kao “Mali Pariz” (“Piccola Parigi”). Rodila se u obitelji slovenskog podrijetla i kao mlada bila je jedna od “Lucky djevojaka” (na tal. “mula della Lucky”. Riječ “mula” u tršćanskom dijalektu znači “djevojka”), jer je radila u američkoj tvornici cipela “Lucky Shoes”.
Život joj je promijenio susret s mladim ribarom iz gradića Muggia, Leonidaom Russignan. Leonida, koji je kasnije postao njen muž, polako je Nellu naučio ribarskom zanatu.
U početku je Nella radila u prodaji ribe trgovcima na veliko i vlasnicima ribarnica u centralnoj ribljoj tržnici u Trstu. S vremenom je počela sporadično raditi i na ribarskom brodu zajedno s mužem i drugim radnicima, da bi na kraju odlučila da je ribarstvo njena životna profesija, postavši tako glavnim stubom obiteljske ribarske posade. Nellina osobna povijest od posebne je važnosti jer je ona bila jedna od jako malo žena-ribara regularno upisanih u spisak pomoraca (“Gente di Mare”) u Italiji. Nella je bila i majka četvero djece: Tiziane, Gabrielle i blizanaca Michele i Fabia. Fabio, koji se nastavio baviti profesijom njegovih roditelja, kaže da je Nella bila rođena prodavačica, jako vješta u pogađanju oko cjene na ribljoj tržnici. Kćer Tiziana ju opisuje kao praktičnu i pametnu ženu, jako darežljivu i s posebnim osjećajem za ljude. Kad se Tizianu pita da opiše svoju majku jednom riječi, ta riječ je: nezaustavljiva.
2.6.a
Nella
(Archivio famiglia Russignan)
2.6.b
Lucky Shoes
(Australian Women’s Weekly, 26 September 1951, p. 3)
(Fenomena, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons)
2.6.c
S majke na sina
(Archivio famiglia Russignan)
2.6.d
Svi papiri uredni a
Nellin slučaj je poseban jer je imala uredne sve radne papire koji su certificirali njen status pomorskog radnika i ribara. Zahvaljujući tome, postala je punopravni član kategorije pomorskih radnika, uz sve socijalno-ekonomske i kulturološke posljedice, kao i one u svezi s kolektivnom maštom koje iz toga proizlaze.
(Archivio famiglia Russignan)
(Il Piccolo, 20 giugno 1993 – Archivio famiglia Russignan)
Dokument zahvljajući kom je Nella mogla prodavati ribu i direktno sa svojih brodova “s obzirom na posjedovanje svih rekvizita potrebnih za status ribara”. (obilježeno strijelicom i podvučeno roze bojom).
(Archivio famiglia Russignan)
2.6.e
Na poslu
(Archivio famiglia Russignan)
2.6.f
Druge žene
S obzirom da je ribarstvo uglavnom obiteljski posao, svi članovi obitelji sudjeluju u njemu, uključujući i žene, bilo da su one supruge, kćeri, majke. Ali, nažalost, kako to često biva u ovim slučajevima, rad ženâ ostaje “nevidljiv”, sakriven u moru kućanskih poslova i obveza.
(NŠK, Magajna, Devin/Duino 1951)
(Intervju s Francom Cossutta – Santa Croce (Trst), 18. listopada 2021. Intervjuist: Erica Mezzoli)
(Ribiški Muzej TP – Museo Pesca LT, Šelhaus, 1946)
(Intervju s Francom Cossutta – Santa Croce (Trst), 18. listopada 2021. Intervjuist: Erica Mezzoli)
2.6.g
ANa poslu zajedno s drugim ribarima
(Archivio famiglia Russignan)
2.6.h
Veliki ulov
(Archivio famiglia Russignan)
2.6.i
Nella u ribolovu tehnikom “saccaleva”
“Saccaleva” je vrsta ribolova pomoću okružujuće mreže plivarice gdje ribari ribu privlače pomoću svjetlosti. Potrebna su dva plovila: ribarski brod i jedan pomoćni čamac. Iako je ova vrsta ribolova tipična za Sjevero-istočni Jadran, ovu tehniku su donijeli ribari s otoka Procida. U prošlosti je ova tehnika bila jako zastupljena, dok je danas (2022. godina) u tršćanskom zaljevu koriste samo 4 ribarska broda.
(Archivio famiglia Russignan)
(Archivio famiglia Russignan)
(Archivio famiglia Russignan)
2.6.h
Porinuće plovila Cortelazzo
(Archivio famiglia Russignan)