Tršćanke u pristaništu

Ženska radna snaga u proizvodnji i trgovini u Trstu u XVIII stoljeću

U Trstu su ženske radnice činile dobar dio šarolike radne snage koja je u XVIII stoljeću doprinijela napretku grada i njegove luke, koja je u roku od nekoliko desetljeća postala jedna od velikih luka Sredozemlja. Iako ne postoje izvori koji pokazuju direktno sudjelovanje žena u navigaciji, one su radile u puno sektora direktno povezanih s pomorskom trgovinom i prometom. Žene su, primjerice, radile na izgradnji lučkih infrastruktura i u proizvodnji opreme potrebne za naoružanje brodova i prozvoda od strateške važnosti za trgovinske poslove. Mariuza Talich i Antonia Calich bile su radnice čiji je posao bio prijevoz teretnim kolima kamenja koje se koristilo za izgradnju molova. U tvornici za izradu i popravku jedara braće Buzzini šezdesetih godina XVIII stoljeća radilo je 70 prelja. U drugoj polovici stoljeća, liker rozolija postao je jedan od glavnih artikala za izvoz. U Trstu je postojalo više od 20 destilerija koje su godišnje izvozile stotine tisuća boca pletenki koje su slamom opletale većinom ženske radnice. Ovaj posao se u gradu ustalio pedesetih godina tog stoljeća. Usprkos propisima koji su favorizirali kupnju stakla proizvedenog u Bohemiji (Habsburška monarhija), trgovci iz Trsta kupovali su pletenke u Muranu (Mletačka republika). I s drugih teritorija Mletačke republike, točnije iz mjesta Cavarzere, stizala je slama za opletanje boca. Pored toga, iz Murana su u Trst stizale i žene specijalizirane za opletanje boca koje su tršćanske radnice učile ovom zanatu.

Daniele Andreozzi
University of Trieste

4.3.a

Mlada luka

**Fig. 4.3.a** – Trst i njegova luka na početku XIX stoljeća.
*(L.F. Cassas, Trieste Harbour (1802), Victoria & Albert Museum)*

4.3.b

Slobodna luka i imigracija

Nakon proglašenja Slobodne luke 1719. godine, Trst je počeo privlačiti žene i muškarce koji su dolazili u grad procijeniti prilike koje on nudi. Ponekad bi oni tu ostali zauvijek, a ponekad bi se zadržali manje ili više vremena, ali uvijek na odrijeđeno vrijeme. Na taj način, Trst su počeli nastanjivati ljudi različitih vjera i jezika koji su dolazili s prostora u zaleđu, iz Levanta, iz cijele Italije, s Balkana i iz ostalih dijelova Europe.

**Fig. 4.3.b.1** – Iz Sredozemlja i iz cijele Europe pristižu u Trst jezične i vjerske grupe koje će u Trstu dobiti naziv “nacije”, kao što je bio slučaj sa Židovima, Grcima i Protestantima.
*(V. Coronelli, Mediterraneo (1693), DRHMC-SU)*

**Fig. 4.3.b.2** – S teritorija Friuli i Veneto, koji su bili dio tadašnje Mletačke republike, konstantno su pristizale radnice i radnici koji su najviše radili poslove u građevini, obrtništvu i proizvodnji. Puno radnika dolazilo je i iz obližnjih carskih okruga Gorizia i Gradisca.
*(J. Blaeu, Patria del Frivli olim Forvm Ivlii (1665), DRHMC-SU)*

**Fig. 4.3.b.3** – Jednako važan izvor radničke snage bio je još jedan teritorij pod upravom Venecije, a to je Istra.
*(J. Blaeu, Istria olim Iapidia (1665), DRHMC-SU)*

4.3.c

Jedna mlada Istrijanka

**Fig. 4.3.c** – Ovako su vjerojatno izgledale mnoge radnice u Trstu u XVIII stoljeću.
*(J. Grasset de Saint-Sauveur, Femme de l’Istrie (1787), WDPC-NYPL – Digital Collections, ID 827333)*

4.3.d

Prelje u Trstu

**Fig. 4.3.d** – Na grafikonu vidimo broj tvornica za pravljenje užadi i jedara (narančaste boje) i broj radnica u tim tvornicama (žute boje) u Trstu u drugoj polovici XVIII stoljeća.
*(D. Andreozzi, Gli urti necessari, in Storia Economica e Sociale di Trieste, vol. 2)*

4.3.e

Tršćanska moda

**Fig. 4.3.e** – Možda su naše radnice u tvornicama za proizvodnju jedara pravile “bonnette” (radna jedra) noseći na glavi “bonnet” ženske kapice. Ne znamo. Ali u svakom slučaju, izgleda da su i u revolucionarnom Parizu cijenili praktičnu i neformalnu modu tršćanskih žena.
*(Particolare di Nouvelles modes de 1797: Coiffure a la bonne fortune, Rijksmuseum, via Europeana)*

4.3.f

Pletenke likera rozolija

Od sredine XVII stoljeća, rasprostranjenost rafiniranog šećera zamijenila je, posebice na teritoriju Italije, velika proizvodnja likera rozolija. U drugoj polovici XVIII stoljeća Trst je imao veliki broj destilerija koje su proizvodile ovaj liker, posebice za inozemno tržište.

4.3 Tršćanke u pristaništu